Pričaj nam Luna

Mlada i crna, a nitko je neće?!

Luna je mlada i crna. I zgodna. Idealno, reklo bi se. Krivo. Luna je pas, a to što je mlada znači samo da nije štene, to što je crna znači da nije atraktivna, a to što je zgodna je sasvim nerelevantno. 

Što je to s nama i opsesijom oko udomljavanja štenaca??? Okej, mali su, slatki, puno piške i kake po kući, ne znaju ništa i zahtjevaju ooogromnu količinu snage, živaca i spremnosti na rad. Jaaako privlačno. 

S druge strane, mladi psi su u pravilu oni koji brže uče, lakše se prilagođavaju, u najvećem broju slučajeva su već upoznati s osnovama kulturnog ponašanja u kući ili stanu. I nitko ih neće - upravo zbog toga. 

Iako se ovako crno na bijelo napisano čini potpuno suludo, u dugogodišnjem radu na zaštiti životinja možemo jedino konstatirati da statistike Luni ne idu u prilog. E sad, kako natjerati nekoga od vas tko ovo čita da ipak prelistate rubriku sa štencima i zastanete kod Lune, možda i da je odlučite udomiti.... Pojma nemamo.... Jedino što možemo jest ispričati vam priču. Luninu priču

Priča jedne Lune

Luna je odrasla u podrumu. Ne, nije išla van iz njega. Ništa osim vlažnih zidova nije vidjela tko zna koliko dugo. Primljena je kod volonterke mršava, vidno iscrpljena i u potpunom šoku. Nije nikad prije toga vidjela ljude kao one koji znaju pomaziti, pokazati nježnost. Osim toga nikad nije vidjela stan, kauč, krevet.... 

Volonterki nije bilo lako. Bio je to pravi pravcati poduhvat. Naučiti ju sve što jedan pas njene dobi treba znati, a što je njoj uskraćeno zatvaranjem u podrum. Omogućiti joj da se opusti, da profunkcionira u gužvi, u prisustvu drugih pasa, mačaka. Sve je to uspjela. S Lunom je pomno radila u nadi da će se ionako brzo netko javiti i omogućiti joj pravi dom, pa ona je ipak mlad pas, lijep, sjajne crne dlake. Kako krivo! Nijedan poziv, nijedan upit. Ništa. 

Iako volonterka može još neko vrijeme skrbiti o Luni, ona zaista ne može na sebe prihvatiti odgovornost za još jednog psa. Studentica u iznajmljenom stanu čija se situacija nalazi na klimavim nogama zajedljivih susjeda, ekonomske situacije i vlastitih svakodnevnih obveza nije idealna, niti dugoročno može biti podnošljiva. E sad, jedino pitanje je, hoće li naići netko tko će htjeti pomoći prvenstveno Luni, a posljedično i osobi koja je već jako puno od sebe uzela da bi nesebično pomagala drugima.

Lunu nazovite na 098 913 7237!!!